Projekti

 

Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4

wolfs paw

PLAN UPRAVLJANJA VUKOM

Plan upravljanja vukom je rezultat dugogodišnjega rada na prikupljanju i razmatranju svih poznatih znanstvenih, ekoloških, društvenih i gospodarskih čimbenika koji utječu na očuvanje vuka u Hrvatskoj. Pri izradi Plana polazilo se od triju osnovnih pretpostavki: treba osigurati dugoročni opstanak populacije vuka u Hrvatskoj, riješiti ili ublažiti sukob između vuka i čovjeka, a planirane aktivnosti uskladiti s onima koje se provode u državama s kojima dijelimo populaciju vuka, sa Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom.

Iz polazišta ovoga plana je vidljivo da su u posljednjih desetak godina provedene mnoge aktivnosti koje su omogućile bolje planiranje upravljanja tom vrstom. Dugogodišnja znanstvena istraživanja i praćenje omogućili su bolje poznavanje populacije vuka. Provedena su i sociološka istraživanja koja pokazuju stajališta ljudi o vuku. Donacija pasa tornjaka i električnih ograda, kao mjere zaštite stoke od napada vukova, također su pozitivne aktivnosti, koje, u konačnici, potiču razvoj kulture čuvanja stoke, bez čega, naposljetku, o modernom stočarstvu i ne možemo govoriti. Jedno je od zasigurno najvećih postignuća ostvarivanje komunikacije između svih interesnih skupina, što je osnova buduće suradnje. Ovaj je plan rezultat usklađivanja različitih stajališta o vuku kako ih zastupaju pojedine interesne skupine, koje su ipak bile spremne slušati mišljenja drugih i pronaći moguća rješenja. U zaštiti prirode, kao i u svim gospodarskim sektorima, nužno je da se aktivnosti planiraju zajednički, u suradnji svih struka i društvenih grupacija koje se aktivno bave tom problematikom. Usko sektorsko shvaćanje određene problematike u praksi ne donosi rezultate. Uspješna provedba ovoga plana ovisi o budućem zajedničkom radu svih interesnih skupina i o uključivanju javnosti u odlučivanje.

Hrvatska je država koja se još može pohvaliti očuvanom prirodom. Vrijednost je to koju često umanjujemo i ne uspijevamo iskoristiti kao osnovu za razvoj, posebice u oblicima ekološki održivog turizma.

Planom upravljanja predložena su mnoga djelovanja koja obuhvaćaju istraživanja i praćenja populacije, odgovarajuće izmjene u načinu gospodarenja divljači i stokom, zahvate u populaciju vuka, edukaciju i informiranje, sudjelovanje javnosti u odlučivanju, razvoj turizma i suradnju sa susjednim državama.

U izradi Plana sudjelovali su predstavnici svih interesnih skupina. Uz potporu mjerodavnog ministarstva, oni su zajedničkim radom na radionicama pokazali da je komunikacija moguća i prijeko potrebna za kvalitetno upravljanje populacijom vuka u Hrvatskoj. Važan doprinos su dali i predstavnici znanstvenih i stručnih institucija iz Slovenije. Unatoč redovitim pozivima na radionice, izradi Plana upravljanja nisu se pridružili predstavnici Bosne i Hercegovine.

Valja napomenuti da je Plan upravljanja vukom pripremljen u okviru projekta »Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj» koji se provodi uz novčanu pomoć Europske komisije, iz programa LIFE–treće zemlje. Tim novcem pokriveni su troškovi održavanja spomenutih radionica kako bi se osiguralo sudjelovanje predstavnika svih interesnih skupina.

Plan je i službeno prihvaćen odlukom ministra kulture od 7. prosinca 2004. godine.

Plan je zamišljen kao aktivni dokument koji će se revidirati najmanje svake dvije godine, što će uzrokovati i izmjene i dopune postojećih zakonskih i podzakonskih propisa koji uređuju lovstvo, zaštitu prirode, veterinarstvo i druge djelatnosti.

Postupak revizije vodit će predstavnici svih interesnih skupina na isti način na koji su Plan i donijeli, tj. na radionicama.

Plan upravljanja vukom u Hrvatskoj je dokument o aktivnostima koje treba provesti kako bi se osiguralo dugoročno očuvanje te vrste u što skladnijem suživotu s ljudima.

Plan se sastoji od dviju osnovnih cjelina - Osnove za stvaranje plana upravljanja i Operativnog plana upravljanja vukom. U prvom je dijelu podrobno prikazano stanje populacije vuka u Hrvatskoj i svi čimbenici koji na nju utječu. Na temelju tih podataka izrađen je Plan upravljanja, kojim su predložene odgovarajuće aktivnosti podijeljene u nekoliko tematskih cjelina:

1. Istraživanje i praćenje

2. Očuvanje staništa

3. Lovstvo

4. Stočarstvo

5. Zahvati u populaciju vuka

6. Edukacija i informiranje

7. Sudjelovanje javnosti u odlučivanju

8. Turizam

9. Suradnja sa susjedima

10. Provedba Plana

11. Revizija Plana

12. Financiranje Plana

Jedna je od osnovnih aktivnosti, u okviru istraživanja i praćenja, uspostava nacionalnoga sustava za praćenje populacije vuka, koji uključuje prikupljanje podataka o vukovima (telemetrijskim praćenjem, genetičkom analizom, analizom smrtnosti i praćenjem tragova po snijegu) te praćenje populacije plijena.

Planom se također predlažu mjere za očuvanje cjelovitosti i vrijednosti staništa vuka. Te mjere uključuju izbjegavanje gradnja koje bi mogle uzrokovati fragmentiranje staništa; izgradnju prijelaza za životinje; održavanje postojećega prostornog odnosa šuma, livada i poljodjelskih površina; praćenje kakvoće staništa; prostorno planiranje koje vodi računa o prisutnosti vuka; preborni način gospodarenja šumama i sprječavanje unošenja alohtonih vrsta u staništa.

Kako bi se uspostavila ravnoteža između očuvanja vučje vrste i gospodarskog interesa, Plan predlaže niz mjera kojima je svrha usklađivanje postojećih lovnogospodarskih osnova s očuvanjem vuka i drugih zaštićenih predatora. Te mjere uključuju uračunavanje prisutnosti vuka pri dodjeli koncesija, uspostavu sustava praćenja divljači, povećanje populacije divljači i znanstveno ustanovljenu

objektivnu procjenu utjecaja vuka na divljač. Poseban naglasak je stavljen i na suzbijanje ilegalnog ubijanja divljači i vuka, i uvođenje strogih kaznenih mjera i povećanje odgovornosti u takvim slučajevima.

U cjelini koja se odnosi na stočarstvo predložene su mjere kojima bi se usmjerilo gospodarenje stokom i povećala uspješnost njezina čuvanja, završila evidencija stoke u Hrvatskoj i poboljšao postojeći sustav naknade štete. Pritom je stavljen naglasak na nastavak programa donacije stočara kao pomoć u čuvanju stoke od napada vukova, na redovitiju i bržu isplatu odštete, unaprjeđivanje rada vještaka te revidiranje postojećih uputa u postupku utvrđivanja štete od zaštićenih predatora s pripadajućim cjenikom. Predložene su i mjere za bolju organiziranost stočara, rješavanje problema divljih i napuštenih pasa te za suzbijanje ilegalnog odlaganja klaoničkog otpada.

Posebna tematska cjelina odnosi se na moguće zahvate u populaciju vuka, pod uvjetom da takve mjere ne ugroze njezinu stabilnost i da se provode na selektivnoj osnovi.

Zahvat se u populaciju vuka dopušta u slučajevima velikih šteta na stoci, neprihvatljiva utjecaja na divljač, ugrožavanja ljudi i zaraznih bolesti. Kvote predlaže Povjerenstvo za praćenje populacija velikih zvijeri, a određuju se jednom godišnje (krajem kalendarske godine), i to na regionalnoj osnovi (Gorski kotar, Lika i Dalmacija), a u njih ulaze regionalne kvote, hitne intervencije, stradanja u prometu i ostala smrtnost. Za određivanje kvota uzima se u obzir i socijalno nosivi kapacitet, a nakon prvih šest mjeseci analizira se stanje, pa se sukladno tome može povećati ili smanjiti planirani zahvat.

Metoda zahvata je odstrjel, koji je dopušten samo izvan vremena reprodukcije. Odstrjel provodi lokalni ovlaštenik prava lova u suradnji s lokalnim koordinatorima, a o svakom se zahvatu izrađuje podroban zapisnik. U slučaju bjesnoće, napada na ljude i drugih devijantnih ponašanja dopuštene su izvan planiranoga godišnjeg zahvata i hitne intervencije, za koje treba izraditi plan postupanja. Tijela vukova, kao i njihovi dijelovi (lubanja, koža) služe prvenstveno za znanstvene svrhe.

Za nadzor procesa određivanja i provedbe zahvata osniva se šire povjerenstvo u kojemu su predstavnici svih interesnih skupina, a sastaje se jednom godišnje.

U sklopu edukacije i informiranja treba nastaviti edukativne i informativne kampanje kako bi se povećala razina znanja o vrsti i objektivno sagledala problematika zaštite vuka. Te kampanje uključuju predavanja o vukovima, tiskanje publikacije, postavljanje izložba i redovito informiranje javnosti na konferencijama za novinare i priopćenjima. Također će se pratiti i razina znanja o

vukovima u okviru istraživanja stajališta o vuku.

Sudjelovanje javnosti u odlučivanju neposrednim uključivanjem ili praćenjem stajališta preduvjet je kvalitetnog odlučivanja u zaštiti i upravljanju vukovima u Hrvatskoj. Neposredno uključivanje primijenjeno je i u izradi ovoga plana, zajedničkim radionicama na kojima je on i nastao.

Predložene su mjere za promicanje turizma, kao načina da se postigne i gospodarska korist od zaštite vukova. S tim u vezi predložena je uspostava tematskog edukativno-informativnog centra za velike zvijeri i osmišljavanje prikladnih turističkih programa te izrada prigodnih suvenira

U Planu je istaknuta i potreba za međunarodnom suradnjom, i to poglavito sa susjednom Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom, a predloženi su i njezini mogući oblici. Bosnu i Hercegovinu tek očekuje potpisivanje Bernske konvencije, što će biti osnova za aktivniju zaštitu vučje vrste, pri čemu Hrvatska može znatno pridonijeti svojim iskustvima. Suradnja sa Slovenijom je već dijelom ostvarena prilikom izrade Plana, a predlaže se i redovito godišnje sastajanje stručnjaka i razmjena informacije te zajedničko provođenje aktivnosti predviđenih ovim planom.

Za provedbu Plana u prvom je redu odgovorno Ministarstvo kulture, koje je zaduženo za zaštitu prirode. Osim toga, da bi se Plan uspješno proveo, nužno je sudjelovanje ministarstava ovlaštenih za gospodarenje divljači i stokom, odnosno Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva te Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, mjerodavnog za prostorno planiranje. Osim toga, u provedbu su uključene i ovlaštene inspekcijske službe, Državni zavod za zaštitu prirode, Povjerenstvo za praćenje populacija velikih zvijeri te sve ostale interesne skupine koje su i surađivale u izradi Plana. Revizija Plana se provodi najkasnije dvije godine nakon njegova donošenja, a poslije prema potrebi. Novac za provedbu Plana osigurava se iz proračuna i, ako je moguće, iz međunarodnih fondova te Fonda za zaštitu okoliša.

Poput ostalih velikih zvijeri, vuk je na vrhu prehrambene piramide kopnenih ekoloških sustava i važna je sastavnica biološke raznolikosti. No, upravo zbog te uloge u ekološkim sustavima često je izravni suparnik čovjeku. Naime, prehrambena osnova vuka istovremeno je i predmet gospodarskog iskorištavanja čovjeka, u svrhu prehrane, lova ili drugih interesa. Osim toga, vuka oduvijek prate mnoge predrasude. Svatko se sjeća priča o Crvenkapici, Vuku i tri praščića, Vuku i sedam kozlića.

Stoga se smatra da je vuk opasna, krvoločna zvijer, pogibeljna za čovjeka. No, stvarnost je upravo suprotna jer vuk izbjegava izravno sučeljavanje s čovjekom. Posljedice negativnog djelovanja čovjeka najbolje se mogu vidjeti u državama zapadne Europe, gdje je vrsta gotovo potpuno istrijebljena.

Prisutnost vuka zato svjedoči o vrijednosti i očuvanosti biološke raznolikosti pojedine zemlje. Jedna od takvih zemalja je Hrvatska, u kojoj uz vuka još uvijek žive ris i medvjed.

Vuk je u Hrvatskoj zaštićena životinjska vrsta od 9. svibnja 1995. Četiri godine nakon zakonske zaštite donesen je “Privremeni plan gospodarenja vukom u Hrvatskoj”. Taj je plan bio “privremen” iz više razloga. Nije bio usklađen s glavnim interesnim skupinama, a to su stočari, lovci, nevladine udruge, državne institucije i građanstvo uopće. I stupanj znanstvenih spoznaja o stanju vuka bio je nedostatan.

U međuvremenu je nastavljeno znanstveno istraživanje vukova primjenom radiotelemetrije, provedeno je profesionalno istraživanje o stajalištima interesnih skupina i opće javnosti o vuku u području njegove rasprostranjenosti, zapisnici o prijavljenim štetama od velikih zvijeri računalno se obrađuju, započeo je program donacije pasa tornjaka i električnih ograda te su određene edukativne i informativne aktivnosti. Bitno pojačavanje svih aktivnosti u upravljanju vukom i njegovom zaštitom donio je krajem 2002. međunarodni LIFE III. projekt »Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj«.

U okviru tog projekta pristupilo se i izradi ovog plana. Radom u radionicama s predstavnicima svih interesnih skupina usuglašena su sva načela upravljanja vukom u Hrvatskoj. Provedba tih načela određivat će se godišnjim akcijskim planovima, a i cijeli Plan bit će podložan periodičnim revizijama.

Sudionici radionica, odnosno autori ovog materijala svjesni su da očuvanje vuka, kao i bilo koje druge krupne zvijeri, nosi brojne izazove i zahtijeva određene kompromise svih interesnih skupina.

Naša je zajednička obveza i u budućnosti osigurati opstanak vuka u njegovu prirodnom staništu u Hrvatskoj, a u suživotu s lokalnim stanovništvom i u skladu s europskim i svjetskim trendovima i očekivanim integracijama naše države u taj svijet.

Uobičajena je praksa da Plan upravljanja vukom izrađuju tijela koja su izravno odgovorna za njegovu zaštitu. U taj proces obično nisu uopće uključeni predstavnici ostalih interesnih skupina. Tako je, primjerice, izrađen i Privremeni plan upravljanja vukom u Hrvatskoj, koji ostale interesne skupine nisu prihvatile te nije ni uspješno proveden. Ovaj plan upravljanja nastao je po drugom načelu.

Izrađujući ovaj plan upravljanja slijedili smo preporuke Akcijskoga plana zaštite vuka (Canis lupus) u Europi i u pogledu izvedbene metodologije. Uključivanje javnosti u donošenje odluka je proces kojim se stajališta svih zainteresiranih strana integriraju u proces donošenja odluka (Praxis, 1998). Odabir načina uključivanja javnosti danas je jedan od najvećih izazova s kojima se susreću donositelji odluka na području upravljanja populacijama divljih životinja (Decker i Chase, 2001). Tablica 1 prikazuje različite načine uključivanja javnosti.

Iako neki od tih načina uključivanja javnosti (uvjeravanje i izobrazba) donose protok informacija samo u jednom smjeru, ono bi trebalo sadržavati komuniciranje u oba smjera, a krajnji cilj bi trebao biti donošenje kvalitetnijih odluka određene državne agencije, odnosno cijele države.

Tablica 1. Ljestvica načina uključivanja javnosti – »uvjeravanje« je najniža razina uključivanja javnosti, a »samostalno odlučivanje« najviša (prihvaćeno iz Praxis, 1998). »Zajedničko planiranje« je bilo odabrano za izradu ovog plana upravljanja vukom.

Stupnjevi uključivanja javnosti

Opis

Uvjeravanje Primjena različitih tehnika za uključivanje javnosti u pokušajima da se promjene gledišta javnosti, ali bez ikakvog podizanja očekivanja javnosti da će sudjelovati u procesima planiranja.

Izobrazba Primjena distribucije informacija i općenitih uputa s namjerom da se stvori javna svijest o programima i pitanjima.

Povratno informiranje: Država dijeli informacije o stanju planiranja određenog programa o kojemu ima utvrđeno mišljenje i istovremeno zahtijeva povratne informacije o mišljenju javnosti.

Konzultacija Formalni dijalog između države i javnosti, zasnovan na obostrano prihvaćenim i prvotno utvrđenim ciljevima.

Zajedničko planiranje

Zajedničko donošenje odluka. Predstavnici javnosti uključeni su u državna povjerenstva gdje ravnopravno glasuju. Pitanja o kojima se odlučuje moraju biti zemljopisno određena i razumljiva predstavnicima javnosti.

Prijenos odgovornosti Prijenos odgovornosti, koju obično snose državne agencije, na javnost ili na drugu razinu državnog aparata koja se odlikuje potrebnom stručnošću.

Samostalno odlučivanje Cijeli proces planiranja neposredno provodi javnost.

Prednosti uključivanja javnosti (Praxis, 1998):

• poboljšanje kvalitete donesenih odluka

• poboljšanje uspješnosti upravljanja

• ušteda novca i vremena

• olakšana provedba planova

• izbjegavanje većih sukoba

• održavanje kredibiliteta i legitimnosti

• poboljšanje stručnosti u upravljanju

• razvitak mogućnosti za zajednički rad

• razvitak stručnosti i domišljatosti javnosti

• više suglasnosti.

Zajednički rad

Za potrebe stvaranja Plana upravljanja vukom u Hrvatskoj izabrana je razmjerno visoka razina uključivanja javnosti. »Zajedničko planiranje« uključuje zajedničko donošenje odluka, a katkada i zajedničko provođenje akcija. Uključivanje javnosti je provedeno u nizu moderiranih radnih sastanaka – »radionica«, na kojima su predstavnici različitih interesnih skupina i predstavnici mjerodavnoga ministarstva bili ravnopravni sudionici. Na radionicama su usuglašena sva prijeporna pitanja, utvrđena od samih sudionika (primjer zapisnika s radionice u Dodatku 1). Zbog ograničenog vremena i sredstava, i u dogovoru sudionika radionica, sam tekst Plana sastavila je, prema usuglašenim rezultatima radionica, uža skupina (autori). Za to je bilo potrebno ukupno osam radionica, od čega su dvije bile dvodnevne. Za konačno usuglašavanje teksta plana upravljanja sa širom skupinom, sastavljenom od predstavnika zainteresirane javnosti, održana je posebna radionica.

Osobito valja naglasiti da je jedan od glavnih preduvjeta takva načina rada volja mjerodavne državne institucije da uključi javnost.

Za izradu Plana upravljanja vukom u Hrvatskoj sudionici na radionicama, a time i autori Plana, predstavnici su skupina koje su pokazale interes za spomenutu problematiku. Sudjelovanje u procesu ovisilo je, dakle, jedino o volji interesne skupine za sudjelovanjem. Kako bi se izbjeglo izostavljanje interesne skupine, odnosno organizacije koja bi možda bila voljna sudjelovati, prva radionica iskorištena je za identifi ciranje i informiranje svih mogućih sudionika u procesu. Svim tada identifi ciranim skupinama/organizacijama poslani su pozivi za sljedeće radionice za izradu Plana.

Budući da je Hrvatska potpisnica konvencija koje ju obvezuju na suradnju u upravljanju populacijom vuka sa susjednim državama s kojima tu populaciju dijeli, na radionicama Plana upravljanja vukom sudjelovali su i istaknuti stručnjaci sa tog područja iz Slovenije. Nažalost, unatoč redovitim pozivima, na radionice se nije odazvao niti jedan predstavnik Bosne i Hercegovine.

Pravila zajedničkoga rada kako su ih utvrdili sudionici radionica:

• voljni su slušati različita mišljenja,

• usredotočeni su na rad prema rješenjima,

• voljni su raditi u manjim skupinama ako je potrebno,

• raditi na temelju suglasnosti,

• predstavnici različitih interesnih skupina u procesu,

• jasni/razumljivi svim zainteresiranim skupinama/osobama.

Uloge pojedinaca

• potpora procesu izrade plana upravljanja,

• ako prihvatimo zadatak, prihvaćamo i obvezu da ga izvršimo,

• informiranje nadređenih i ostalih članova interesne skupine,

• u svojoj interesnoj skupini izboriti potporu stajalištima prihvaćenima na radionicama,

• predstavnik skupine mora zastupati stajalište cijele interesne skupine,

• predstavnik skupine treba predstaviti proces izrade plana upravljanja u svojoj organizaciji,

• sudjelovati kontinuirano u izradi plana upravljanja (dolaziti na radionice),

• slušati i poštovati mišljenja drugih.

Jačati svijest o vuku i potporu javnosti vukovima te osigurati njihovo dugoročno očuvanje u Hrvatskoj uz najmanje sukoba.

Vrijednosti

Sudionici radionica ovako su odredili osnovne vrijednosti, vodilje u planiranju upravljanja vukovima u Hrvatskoj:

• dugoročno očuvati populacije vukova u Hrvatskoj,

• pridonijeti poboljšanju života ruralnog stanovništva,

• smanjiti sukob između interesnih skupina i poticati međusobno poštivanje i suradnju,

• poboljšati javno prihvaćanje upravljanja vukom,

• jačati javnu svijest o vukovima,

• jačati političku potporu upravljanju vukom,

• fleksibilno pristupiti upravljanju,

• planirati unaprijed (što ako se vukovi pojave tamo gdje ih sada nema?),

• u područjima gdje su vukovi povremeno prisutni nastojati da oni ondje ostanu ako to ne izaziva prevelike sukobe,

• uključiti interesne skupine na lokalnoj razini,

• odluke donositi na temelju znanstvenih činjenica,

• uspostaviti međunarodnu suradnju u upravljanju (suradnja sa Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom).

PLAN UPRAVLJANJA MEDVJEDIMA hr

Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj prvi je sveobuhvatni i jedinstveni dokument koji uređuje osnovne odrednice obitavanja medvjeda i gospodarenja medvjedom u Republici Hrvatskoj. Ovaj plan utemeljen je na znanstvenim i ekološkim ishodištima unutar zakonskih, upravnih, kulturnih, gospodarskih i socioloških okvira u Hrvatskoj. Također, velikim dijelom, ovaj plan temeljen je na prihvaćenim međunarodnim konvencijama, planovima i preporukama koje se odnose na očuvanje i zaštitu smeđeg medvjeda u svijetu, Europi, a poglavito u njezinom alpsko-dinarsko-pindskom području.

Smeđimedvjed je u Hrvatskoj slobodno živuća životinja koja obitava na ekološki očuvanom području većem od 10 000 km2 (1.000.000 ha). To područje dio je šireg alpsko-dinarsko-pindskog područja na kojem obitava snažna populacija smeđeg medvjeda, što zahtijeva usklađeno djelovanje, i u izradi a i u provedbi ovoga plana.

U skladu s obvezama koje proizlaze iz prihvaćenih međunarodnih konvencija, direktiva, planova i preporuka, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja imenovali su u 2002. godini stručno povjerenstvo za izradu Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj. Osmočlano povjerenstvo sastavljeno je od istaknutih stručnjaka i znanstvenika, a pri njegovu osnivanju nastojalo se podjednako zastupiti i predstavnike raznih institucija.

Treba istaknuti da su aktivnosti na zaštiti smeđeg medvjeda u Hrvatskoj započele

znatno prije, što je istaknuto u poglavlju 4.1. i 4.2. te je počev od 1997. radi jedinstvenog gospodarenja i zaštite medvjeda u Hrvatskoj održano više savjetovanja o toj temi (Lividraga 1997., Gerovo 1999., Gerovo 2002.), na kojima su sudjelovali predstavnici raznih interesnih skupina.

Osim toga, istraživači veterinarske i šumarske struke, kao i lovci praktičari, tijekom godina obavljali su opsežna istraživanja, pa o biologiji smeđeg medvjeda u Hrvatskoj postoji primjerena stručna i znanstvena literatura i vrijedni podaci.

Ovaj Plan gospodarenja nastoji obuhvatiti dosadašnja znanja u gospodarenju smeđim medvjedom, ali isto tako mora istaknuti moderno, na ekološkim osnovama utemeljeno gospodarenje slobodno živućim životinjama, uz zaštitu i očuvanje biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa i njihova održivog korištenja.

Plan je zamišljen kao aktivni dokument koji će se dopunjavati, a prouzrokovao je i izmjene i dopune važećih zakonskih i podzakonskih propisa koji uređuju lovstvo, zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti i druge djelatnosti, a sam Plan se temelji na Zakonu o lovstvu. Na njemu će se temeljiti godišnji planovi gospodarenja smeđim medvjedom, monitoring stanja i izvještaji nadležnim tijelima.

U tom je smislu ovaj plan zamišljen kao osnovni dokument, kojem će se dodavati prilozi vezani na posebna istraživanja (sociološka, gospodarska, biološka, ekološka i dr.), te Akcijski plan za svaku kalendarsku godinu.

U Republici Hrvatskoj odvijaju se, i mogu se očekivati i u narednom razdoblju, velike promjene u nizu djelatnosti, što može imati znatan utjecaj na populaciju smeđeg medvjeda. Te promjene uglavnom imaju negativan utjecaj i zato je važno da se prepoznaju, vrednuju te pronađu mehanizmi za smanjenje njihova negativnog utjecaja. Ovaj plan gospodarenja bit će okosnica oko koje će se u idućem razdoblju odvijati aktivnosti u zaštiti i očuvanju medvjeda u Hrvatskoj

Tijekom 2004. je izrađivan te u svibnju 2004. Odlukom Ministarstva poljoprivrede,

šumarstva i vodnoga gospodarstva i donesen Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj. Protekle tri godine provođenja Plana pokazale su njegove dobre i loše strane, doneseni su i razni novi propisi (Zakon o zaštiti prirode, Zakon o lovstvu, Uredba o nacionalnoj ekološkoj mreži, brojni pravilnici i dr.), što je sve rezultiralo i potrebom za njegovo detaljnije prilagođavanje novoj situaciji.

Osimtoga „proradio“ je i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, pokazavši puno razumijevanje i za problematiku koja se ovim Planom razrađuje.

Vrlo značajna su i iskustva oko određivanja i realizacije godišnjih kvota izlučenja ove životinjske svojte, kao i njihova raspodjela.

Sve navedeno, uz ostale više ili manje značajne okolnosti, razlozi su za pristupanje ovoj reviziji, od koje se očekuje da Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj učini kvalitetnijim, a autori se nadaju prihvatljivimi za ostale sudionike gospodarenja populacijomsmeđeg medvjeda, i izvan granica Republike Hrvatske.

Hrvatska je zemljopisno zemlja srednje i jugoistočne Europe. Njezin centralni dio čine planine Dinarskog sustava, istočni obronci Alpa i Dinaridi. To je brdsko i planinsko područje na kojem od iskona obitava smeđi medvjed, gdje se nalazi veliko biološki i ekološki očuvano stanište za tu najkrupniju europsku zvijer. Očuvanost staništa potvrđuje i prisutnost ostalih dviju velikih zvijeri: vuka i risa, a i niza ostalih životinjskih vrsta koje su u ostalom dijelu Europe uglavnom nestale.

Smeđi medvjed životinjska je vrsta, a u Hrvatskoj i divljač, koja zaslužuje najveću skrb i pažnju i ima pravo na opstanak. On je na tom području jedan od najvrednijih predstavnika biološke raznolikosti te ima važnu ulogu u njezinu održanju. U odnosu na ostale životinjske vrste medvjed se nalazi pri vrhu prehrambene piramide i ugrožen je samo od čovjeka i njegovih aktivnosti.

Budući da je na području gdje obitava medvjed prisutan i čovjek, jasno je da treba osigurati suživot medvjeda i čovjeka, što se nastoji postići nizom mjera opisanih u ovom Planu.

Provedba mjera kojima čuvamo i štitimo biološku i ekološku ravnotežu prirodnih

staništa medvjeda, odnosno omogućujemo suživot medvjeda i čovjeka, mora biti osmišljena na temelju modernih ekoloških spoznaja, odgovarajuće normativno uređena, a mora postojati i opći konsenzus o osnovnim pitanjima između raznih interesnih skupina. Te mjere ne mogu se primjenjivati od slučaja do slučaja ili po slobodnoj volji, nego se moraju urediti dokumentom, a to je u ovom slučaju Plan gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj.

Svrha plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj jest odrediti cilj gospodarenja unutar okvira zadanih međunarodnim i domaćim propisima, zatim odrediti mjere koje će se primjenjivati u očuvanju prirodnih staništa i u očuvanju populacije medvjeda, a i mjere kojima će se omogućiti suživot čovjeka i medvjeda. Osim toga, ovaj plan mora biti usklađen s odgovarajućim planovima susjednih zemalja koje također gospodare očuvanim medvjeđim populacijama, kao i s odgovarajućim akcijskim planovima europskih institucija. Tako je primijenjen i Vodič za gospodarenje velikim zvijerima na razini populacija (Guidelines for Population Level Management Plans for Large Carnivores), napisan 2007. od Large Carnivore Initiative for Europe (LCIE) prema ugovoru za Europsku komisiju.

Ovaj plan sadrži sljedeće osnovne dijelove: I. Opći dio, II. Poseban dio i III. Gospodarenje medvjedom. Osnovni dijelovi razrađeni su u pojedinim točkama ovisno o materiji koju detaljno razrađuju, odnosno ovisno o mjerama koje propisuju.Svim svojim biološkim svojstvima, važnim mjestomu svijesti ljudi, te velikim međunarodnim interesom za njegovo očuvanje, velika zvijer kao što je medvjed vrlo je zahtjevna u gospodarenju. Od plana gospodarenja očekuje se da pomiri najrazličitije interese, i to od ekoloških, estetskih i ekonomskih, do brige za sigurnost čovjeka i njegove imovine.

Namjena plana je osigurati uvjete trajnog opstanka smeđeg medvjeda, koji je na popisima ugroženih vrsta i brojnih međunarodnih propisa o mjerama zaštite, i to tako da u Hrvatskoj i dalje bude lovna vrsta. Pažljivo odmjeravanje zahvata u populaciju najkritičniji je dio plana. Taj zahvat treba osigurati populaciju u granicama socijalnog kapaciteta staništa, tj. u gustoći koja je prihvatljiva za ljude, jer na najmanju moguću mjeru svodi moguće probleme od medvjeda, a istovremeno osigurava dovoljan broj jedinki za trajan siguran dulji opstanak vrste. Za to je potrebno regulirati i niz drugih mjera i akcija koje se tiču staništa i zahvata ljudi u stanište (poput izgradnje prometnica i sl.), dodatnog hranjenja medvjeda, sprječavanja pojavljivanja medvjeda problematičnog ponašanja i znanstvenog praćenja svih zbivanja s populacijom. Provođenje plana uvelike je zadaća stručnjaka koji vode lovno gospodarenje, ali u njemu trebaju biti aktivno uključeni i predstavnici drugih interesnih skupina. Naposljetku, plan treba biti podložan periodičnoj reviziji, i to više nego razni drugi planovi gospodarenja.

Za gospodarenje velikim zvijerima, a posebno medvjedom, nema konačnih i univerzalnih rješenja. Svaki pomak u brojnosti, rasprostranjenosti ili ponašanju medvjeda zahtijeva nove odluke.

Plan treba dati okvire za donošenje tih odluka, a ako nove situacije postanu trajnije, plan treba revizijama prilagoditi tim situacijama.

Građani Hrvatske, susjednih zemalja, te Europe i svijeta očekuju da Hrvatska svojim «Planom gospodarenja smeđim medvjedom» osigura trajni opstanak te vrste u našim staništima u što većem optimalnom broju, a sa što manje negativnih posljedica.

Temeljna ishodišta za donošenje plana gospodarenja smeđim medvjedom u Hrvatskoj jesu populacija te vrste i očuvano prirodno stanište veće od 10 000 km2 (1 000 000 ha), postignuta razina općeg sporazumijevanja interesnih strana i cjelokupnog društva o potrebi očuvanja i unapređenja suživota čovjeka i medvjeda te zakonska regulativa, i međunarodne konvencije i dogovori koji uređuju problematiku zaštite smeđeg medvjeda. Važna ishodišta također su i rezultati provedenih i objavljenih znanstvenih istraživanja, bogato iskustvo u gospodarenju medvjedom, visoka razina struke, kadrovi i odgovarajuća organiziranost izvršitelja plana.