Divlja mačka - Felis sylvestris

Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4

 

Divlja macka1.jpg

 

Divlja mačka (Felis sylvestris)

Dužina joj se kreće od 50-75 cm, rep je dugačak od 21-35 cm a teška je od 3-8 kg.

Rasprostranjenost: Evropa, Azija, Afrika.

Društvena zajednica: Samac.

Status ugroženosti: Nisko rizična.

Divlja mačka liči na nešto veću, jače građenu domaću tigrastu mačku dužeg krzna (povotovo zimi). Ova vrsta se i pari s domaćom mačkom, za koju se pretpostavlja da potiče od afričke podvrste Felis sylvestris libyca. Divlja mačka najradije se zadržava u miješanoj listopadnoj žumi, ali gubitak staništa i upotreba šuma u rekreativne svrhe otjerali su je u rubna staništa, poput crnogoričnih šuma, kamenitih visoravni, močvara i morskih obala. Hrani se kunićima i sitnim glodarima, poput štakora, miševa, voluharica i leminga, a jede i strvinu. Vješto se penje, te lovi mlade vjeverice i ptice u krošnjama. Pari se od januara do marta, a trudnoća traje 63 do 68 dana. Ženka koti prosječno 3 do 4 mladunca (od 1 do 8) u gnijezdu koje može biti smješteno u rupi, među korijenjem, stijenama te u napuštenom brlogu kunića ili jazavca.

 

PORODICA MAČAKA

Mačke su savršeni lovci, mišićavih, elegantnih tijela, izoštrenih čula, specijalizovanih zuba i kandži te izražene kamuflažne obojenosti. Zapravo, one su se najviše specijalizovale od svih sisara mesoždera. Neobično je što su sve vrste mačaka vrlo slične: npr., razlike između tigra i domaće mačke su vrlo male. Zato je klasifikacija malih mačaka vrlo složena: možemo ih sve svrstatai u rod Felis ili podijeliti u nekoliko rodova. Mačke su rasprostranjene širom Evrope i Azije, Afrike te Sjeverne i Južne Amerike. Naseljavaju vrlo raznolika staništa: od planinskih visoravni do pustinja, a mnoge vrste žive u šumama. Sve mačke se vrlo spretno penju, osim najvećih vrsta, a neke vrlo dobro i plivaju. Većina vrsta živi pojedinačno.

GRAĐA TIJELA

Mačke imaju zaobljeno lice s kratkom njuškom, ali imaju velike čeljusti i mogu jako otvoriti usta. Dugi očnjaci služe im za hvatanje plijena ugrizom, a snažna donja čeljust omogućuje jak ugriz. Izmijenjeni pretkutnjaci i kutnjaci za lomljenje kostiju i tetiva (derači) su dobro razvijeni. Tijelo mačaka prekriva meko krzno, koje je često pjegavo ili prugasto, a rep je dlakav, savitljiv i najčešće dug. Na prednjim nogama imaju 5 prstiju, a na zadnjim po 4. Svaki prst nosi savijenu kandžu koja se može uvući, a služi za pridržavanje plijena. Kandže su prilikom kretanja uvučene, kako bi ostale oštre. Međutim, u slučaju potrebe (npr. za penjanje) kandže se ispruže poput opruge. Neobrasli jastučići na stopalima obrubljeni dlakom omogućavaju mačkama bešumno kretanje.

ČULA

Sve mačke imaju oštra čula. Velike oči usmjerene prema naprijed omogućuju im dobro procjenjivanje udaljenosti. Pri jakom osvjetljenju zjenice se mogu suziti u okomit prorez ili u tačkicu (zavisno od vrste), a u mraku se jako prošire i omogućavaju odličan noćni vid. Velike i pokretljive uši cjevastog su oblika i omogućavaju vrlo oštar sluh. Dugi, kruti, vrlo osjetljivi brkovi pomažu noću u orjentaciji i lovu. Čulo mirisa je takođe dobro razvijeno, a na nepcu se nalazi Jacobsonov organ, čulo mirisa i ukusa, koje detektuje polne feromone. Sekreti mirisnih žlijezda na obrazima i čelu, ispod repa i između kandži služe za prenošenje informacija o starosti i polu.

Sve mačke su teritorijalne i označavaju teritoriju mirisima i zvučnim oglašavanjem te napadaju uljeze. Uši priljubljene uz glavu znače strah, a proširene zjenice i iskeženi zubi prethode fizičkom sukobu.

TEHNIKA LOVA

Dok neke mačke aktivno traže plijen, druge čekaju žrtvu u zasjedi, a mnoge love na oba načina. Obojenost krzna omogućava im kamuflažu, npr.tigrove pruge stapaju se s visokom travom, dok mnoge šumske vrste mačaka imaju pjegavo krzno koje oponaša prolazak sunčevih zraka kroz lišće. Udaljenost od plijena na kojoj će mačka krenuti u potjeru zavisi od vrste plijena i vrste mačke. Čvršće građene mačke, poput tigrova, radije vrebaju u zasjedi i potom skoče na žrtvu, dok se gepard u lovu koristi eksplozivnom brzinom, koja može dostići i 110 km/č, ali tu brzinu može održati samo na maloj udaljenosti od plijena. Neke male mačke, poput servala, love u visokoj travi i izvode iznenadne okomite skokove kako bi preplašile plijen i istjerale ga iz zaklona. Mačke love svaku životinju koju mogu dostići i savladati. Velike mačke specijalizovale su se za plijen veći od sebe te mogu odvući žrtvu do sigurnog mjesta na kojem će je pojesti. Manje mačke love glodare i ptice, a neke, poput mačke ribarice, ribu u potocima.

ZAŠTITA

Zaštita mačaka je izuzetno važna: čitava porodica nalazi se na popisu CITES-a, a neke vrste su kritično ugrožene. Čak je i prilagodljivi leopard u opasnosti. Osnovni problem je lov zbog krzna i upotreba dijelova tijela u tradicionalnoj medicini. Uništavanje staništa takođe je doprinijelo smanjenju brojnosti populacija, jer se mačke hrane na velikim područjima. Na nekim područjima je došlo do blagog porasta brojnosi nakon uvođenja zaštitnih mjera, npr. u populacijama pume, tigra i divlje mačke.