Sivi vuk - Canis lupus

Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE

 

Latinski naziv: Canis lupus (Linnaeus, 1758)

Engleski naziv: Wolf

Red; Porodica: Carnivora; Canidae

Lokalni naziv: Vuk, kurjak

Biogeografski region: Mediteranski, Alpski, Kontinentalni

 

DSC02412_800x600.JPG DSC02414_800x600.JPG DSC02440_800x600.JPG DSC03604_800x600.JPG DSC03714_800x600.JPG DSC03752_800x600.JPG DSC03781_800x600.JPG Fotografija-0106_800x600.jpg Fotografija-0107_800x600.jpg Fotografija-0108_800x600.jpg MAPa_800x460.jpg MDGC0032_800x600.JPG Sivi vuk-Canis Lupus_800x600.JPG Wolf BiH_800x566.jpg

Areal vrste: Vuk je zabilježen u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Meksiku, Libiji, Španiji, Portugalu, Andori, Francuskoj, Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji, Bugarskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Rumuniji, Grenlandu, Turskoj, Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Estoniji, Litvaniji, Latviji, Gruziji, Armeniji, Azerbejdžanu, Kazahstanu, Turkmestanu, Tađikstanu, Kirgistanu, Uzbekistanu, Moldaviji, Afganistanu, Izraelu, Pakistanu, Indiji, Iraku, Iranu, Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Ujedinjenim

Arapskim Emiratima, Butanu, Nepalu, Jemen, Mijamaru, Mongoliji, Koreji, Republici Koreji i Kini. Kao regionalno izumrla vrsta void se u Austriji, Belgiji, Luksemburgu, Holandiji, Švajcarskoj, Danskoj, Irskoj i Velikoj Britaniji, dok je vjerovatno izumrla vrsta u Bangladešu (Mech i Boitani, 2008).

BH areal: Na području Bosne i Hercegovine vuk je široko rasprostranjena vrsta zabilježena od kraških polja do planskih područja (Sofradžija i Muzaferović, 2007).

Opis vrste: Vuk se odlikuje mišićavim tijelom sa jakim i dugim nogama i dugim repom. Ukupna dužina tijela može da iznosi do 180 cm, a dužina repa do 50 cm. Može da dostigne visinu do 80 cm, a težinu do 60 kg. Glava je izdužena i sa snažnim čeljustima. Boja krzna može biti crna, siva ili smeđa. Na prednjoj strani podlaktice prednje noge izražajna je tamna pruga. Vuk ima ukupno 42 zuba. Zubna formula glasi: I 3/3, C 1/1, P 4/4, M2/3. Za područje Bosne i Hercegovine opisana je autohtona podvrsta C. l. kurjak Bolkay, 1923 (Kotrošan i sar. 2006, Sofradžija i Muzaferović, 2007).

Biologija vrste (koje vrsta naseljava): Vuk je veoma adaptivna vrsta i susreće su od kraških polja do visokoplanskih područja. Glavni factor njegovog kretanja je potraga za hranom. Drugi bitan činilac njegovog prisustva je postojanje zaklona gdje se može sakriti od čovjeka. Obično su to šume i šikare u planinskim predjelima. Vuk je teritorijalna životinja i kreće se u čoporu koji se drži određene teritorije. Period razmnožavanja je od januara do aprila, ponakad i maja (Adamič i sar., 2006; Mech i Boitani, 2008).

Ugroženost: Prema IUCN-ovoj listi vuk je označen LC kategorijom ugroženosti. Generalno svjetske populacije vuka su stabilne, ali u pojedinim zemljama zapadne Evrope, Meksika i Sjedinjenih Američkih Država brojnost mu je izuzetno mala ili je čak nestao. Nalazi na Dodatku II CITES Konvencije (osim za populacije u Butanu, Indiji, Nepalu i Pakistanu koje su u Dodatku I), Dodatku II Bernske konvencije i Dodacima II i IV Direktive o staništima. Populacija vuka u Bosni i Hercegovini se procjenjuje na oko 600 jedinki. Vuk je prema zakonu o lovstvu Federacije BiH lovostajem zaštićena vrsta, dok u Republici Srpskoj nije zaštićen (Adamič i sar., 2006; Mech i Boitani, 2008). S obzirom na zadovoljavajuću brojnost vuk se u Bosni i Hercegovini ne smatra za ugroženu vrstu.

Razlozi ugroženosti: Glavni razlog ugrožavanja vuka su zarazne bolesti (bjesnilo) i namjerna trovanja stoke (više izraženo u prošlosti nego danas).

Mjere zaštite: Neophodno je provođenje stalnog monitoringa postojećih lokalnih populacija i kontrola korištenja otrova.

 

Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONE

/* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-priority:99; mso-style-qformat:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt; mso-para-margin-top:0in; mso-para-margin-right:0in; mso-para-margin-bottom:10.0pt; mso-para-margin-left:0in; line-height:115%; mso-pagination:widow-orphan; font-size:11.0pt; font-family:"Calibri","sans-serif"; mso-ascii-font-family:Calibri; mso-ascii-theme-font:minor-latin; mso-hansi-font-family:Calibri; mso-hansi-theme-font:minor-latin;}

Sivi vuk (Canis lupus)


ISTINA O VUKOVIMA

način života, razmnožavanje..


Vrstu Canis lupus je prvi klasificirao švedski znanstvenik Carl von Linne 1758. god


Kingdom: Animalia (all animals)

Phylum: Chordata (animals with notochords)
Subphylum: Vertebrata (animals with a skeleton of bone or cartilage)
Class: Mammalia (mammals)
Subclass: Eutheria (placental mammals)
Order: Carnivora (carnivores)
Family: Canidae (dog family)
Genus: Canis (dogs)


OPIS:
- težina: 32 do 52 kg
- visina: 65-80 cm
- dužina: 145-193 cm
Ženke su prosječno 20 % manje i lakše od mužjaka.

HISTORIJSKO PODRUČJE: Gotovo cijela sjeverna hemisfera.

PRIRODNO STANIŠTE: Gotovo sva staništa, osim tropskih prašuma i suhih pustinja.

STATUS: U BiH nezaštičen

VRSTE VUK0VA

CANIS LUPUS - SIVI VUK

CANIS RUFUS - CRVENI VUK

CANIS SIMENSIS - ETIOPIJSKI VUK

ČOPOR - VELIKA VUČJA OBITELJ

Vukovi su kao i ljudi društvene životinje i poput ljudi koji žive u obiteljima vukovi žive u društvenoj strukturi

zvanoj vučji čopor. Čopor broji najmanje dva vuka (mužjaka i ženku) pa sve do preko dvadeset životinja. prosječni čopor broji oko šest vukova. U svojoj velikoj obitelji, svaki od vukova ima svoje mjesto u čoporu.

Čopor se sastoji od predvodničkog para (mužjaka i ženke) kojeg nazivamo alfa par, nešto niži na hijerarhijskoj strukturi nalaze se beta vukovi, a na najnižem položaju u čoporu nalazi se vuk kojeg zovemo omega.

Mnogi vjeruju da je vučji čopor uz čovjekovu obitelj, jedna od najtješnjih društvenih zajednica.

VOĐA SE RAĐA, ALI I POSTAJE

Vođa čopora može biti mužjak ili ženka, prije su znanstvenici mislili da samo mužjaci mogu obavljati ulogu vođe čopora, ali su kasnije otkrili da u gotovo 50% slučajeva ženka predvodi čopor. Premda to ne izgleda tako, autoritet vođe čopora se ne zasniva samo na načelu jačega već se predvodnik nameće svojim snažnim samopouzdanjem kojim odiše svaki njegov čin i svojim ponašanjem koje je tako odlučno da uspijeva pridobiti cijeli čopor. Vođa održava red u čoporu psihički i fizički podčinjavajući ostale vukove. On je taj koji predvodi lov, koji jede prvi i jedna od velikih povlastica alfa para jest da se oni jedini u čoporu mogu razmnožavati. Svoj položaj vođa čopora nije dobio do smrti, dapače vrlo se lako može dogoditi da izgubi svoj status.

Hijerarhija čopora se tako mijenja svaku godinu omogućavajući svojim članovima da poboljšaju ili pogoršaju svoj status. Pri stvaranju hijerarhije veliku važnost imaju tzv. ritualne borbe. Iako one kod ljudi mogu stvoriti dojam nasilništva, one su zapravo dio složenog društvenog jezika.

TERITORIJ

Vukovi obično borave na jednom području koje smatraju svojim teritorijem, i kojeg brane od drugih vukova. Obrana svog teritorija pretežno se svodi samo na zastrašivanje uljeza režanjem i kešenjem zubi. Ponekad ukoliko se odvažniji uljez usudi prkositi upozorenjima može doći i do fizičkog sukoba. Tada cijeli čopor organizirano brani svoje područje i u organiziranoj potjeri nastoji istjerati uljeza van svog teritorija - "kraljevstva". Ponekad se može dogoditi da se područje jednog čopora djelomično preklapa sa područjem drugog čopora, ali različiti čopori obično izbjegavaju jedni druge po svaku cijenu.

U normalnim okolnostima teritorij jednog čopora ostaje u nasljedstvu generacijama potomaka. Mladi vučići nasljeđuju svoju djedovinu od svojih roditelja.

VUK - SELEKTIVNI LOVAC I NJEGOVA ULOGA U EKO-SUSTAVU
Vuk - najneuhvatljiviji grabežljivac na svijetu. Ljudi su ga stoljećima pokušali istrijebiti i izbrisati sa lica zemlje, ali on je uvijek pronalazio odgovor i opstao do današnjih dana. Lovac, tako inteligentan i sposoban da su u davnini ljudi slijedili njegove trgove i hranili se njegovim ostacima, tako snažan da
može oboriti žrtvu i do deset puta težu od sebe.
Njegov položaj u hranidbenom lancu se nalazi na samom vrhu, te stoga vuka nazivamo top predatorom. Hrani se pretežito krupnom divljači, poput jelena, srna, divljih svinja, pa čak i bizona. U oskudnijim vremenima ne smeta im ni lov na zečeve, vjeverice, patke, guske i ostale ptice. Kad stvarno teško pronalaze plijen mogu jesti i miševe, neke insekte pa čak i bobice.
Uloga vuka u zdravom ekološkom sustavu je vrlo važna. Vuk je selektivni lovac. Iako može uhvatiti zdravu životinju on pretežito lovi stare, bolesne ili slabe životinje sudjelujući tako i u njihovoj evoluciji, jer ostavljaju zdravije i snažnije primjerke da se reproduciraju. Primjerice, malo je snaga grabežljivca tako izbrusila svoj plijen kao što je vuk Kanadskog jelena. Od veličine, brzine, skladnosti, pa sve do oštrih kopita brzih poput munje. Jelen svu svoju izvanrednu građu uvelike duguje tomu što su ga stoljećima žestoko progonili vukovi.


ŽIVOT PREDATORA NIJE NIMALO LAGAN

Iako je suprotno vjerovanju, vuk kao lovac ima nizak postotak uspješnosti. Računa se da tek jedan od dvanaest pokušaja lova završava uspješno.
Bez hrane mogu izdržati i do dva tjedna, ali kad napokon uspiju uloviti plijen mogu odjednom pojesti i do 10 kg mesa. Kada hrane ima u izobilju vukovi će jesti više da nadoknade duga razdoblja gladovanja i naprave zalihe za neka lošija vremena. Ono što ne uspiju pojesti često sakriju za kasnije, a ponekad i od njihove lovine imaju koristi i strvinari, primjerice Bjeloglavi sup, ali i manji grabežljivci poput lisica i kojota.
Život vukova nije nimalo lagan. Gaze ih, udaraju i bodu rogovima. Tijekom lova zadobivaju ponekad i smrtonosne udarce rogovima i kopitima. Istražujući lešine uginulih vukova znanstvenici su otkrili da na gotovo svakoj lešini postoji neka zarasla ozljeda, bilo da se radi o zarasloj slomljenoj nozi, ramenu ili frakturi lubanje. Sve su to ozljede nastale tijekom lova.
Ponekad nam se njihov način lova može činiti previše krvoločnim, ali oni ne dobivaju poput nas meso u konzervama, već se svaki put za hranu trebaju dobro namučiti, pritom riskirajući čak i svoj život.

STRATEGIJA LOVA
Vukovi love organizirano i u čoporima. Tijekom love cijeli vučji čopor se doima poput usklađene momčadi, te se izvanredno dobro razumiju. Lov predvodi Alfa, predvodnik čopora. Temeljni princip zajedničkog lova jest:
1. 1. pronalaženje i uočavanje lovine
2. 2. probno testiranje lovine
3. 3. potjera i okruživanje lovine
4. 4. napad i rušenje lovine

U slučaju uspješnog lova, sam proces izgleda ovako: Vukovi uočavaju tragove plijena, pomoću mirisa ili tragova na zemlji. Kombiniraju svoje nevjerojatno osjetilo njuha zajedno sa osjetilom sluha koja im pomažu da pronađu plijen. Nakon uočavanja trgova moraju brzo i tiho pronaći plijen. Kada ga uoče prilaze mu tiho, da ga ne uznemire, te ukoliko je životinja sama okružuju je i napadaju. U slučaju da se radi o krdu životinja, primjerice bizona, tiho im prilaze i obilaze ih kao da ih ne zanimaju, a zapravo mjerkaju svaku pojedinu životinju tražeći neku slabost. Kada primijete životinju koja nije u najboljem stanju uhvate je u ciljnik i tada započinje pravi lov. Iz laganog kasa prelaze u puni galop tjerajući krdo i pokušavajući izdvojiti i izolirati životinju na koju su se namjerili. Ma koliko se trudila odabrana životinja im ne može izbjeći, vukovi prate baš nju i što god ona pokušavala ne može im pobjeći. Kada je napad uspješan životinja brzo ugiba.
Ali u mnogo slučajeva lov nije uspješan. Ili će plijen uočiti vukove i pobjeći, ili će se u slučaju većeg plijena poput bizona ili američkog losa, životinja pokušati obraniti i otjerati vukove. Ukoliko se životinja bude dobro borila, vukovi će odustati i potražiti lakšu lovinu.
Vukovi su oportunisti i znaju kada treba odustati i potražiti lakšu lovinu, i ne trošiti uzalud dragocjenu snagu na neuhvatljiv plijen

PROBAVNI SUSTAV
Kad konzumiraju ulovljenu lovinu, kidaju meso, jako malo žvaču te gutaju cijele komade mesa. Vukovi pojedu gotovo cijelu lovinu, osim kostiju i želudca. Kada ne mogu odmah pojesti cijelu lovinu, ostatak će spremiti za kasnija sušnija vremena. Vuk kao mesojed ima prilično drugačiji probavni sustav od našeg. Njihov jednostavan želudac je sposoban probaviti velike količine mesa brzo i učinkovito. Za razliku od nas ne mogu obogatiti svoj jelovnik sa voćem, travom ili drugim povrćem. Moraju piti jako velike količine vode da potpomognu bolju razgradnju i probavu.
Nakon što uspješno pojedu svoju lovinu, vukovi će provesti ostatak vremena odmarajući se, spavajući ili će se vratiti u jazbinu i donijeti hranu za gladne vučiće ili ostale članove čopora koji nisu sudjelovali u lovu

VRIJEME LJUBAVI
Vukovi dugo traže svoga partnera, a kad ga pronađu ostaju zajedno cijeli život. Ako jedan od partnera strada ili ugine, drugi vuk ili izabire drugog partnera ili odlazi iz čopora i ostaje usamljen cijeli život. Kao što smo ranije već spomenuli, u čoporu pravo razmnožavanja ima samo predvodnički par alfa. Kada dođe to vrijeme ljubavi (između siječnja i travnja), vukovi se mjesec dana zavode, a potom se alfa par uspijeva nametnuti i sjediniti u ime cijelog čopora.
Vukovi se pare samo jedanput godišnje, a postaju spolno sposobni za parenje u dobi od tri godine. Sezona parenja može započeti već u ranom siječnju pa sve do kasnog travnja, ovisno o klimatskim uvjetima gdje vukovi žive. Ukoliko žive u toplijim krajevima sezona parenja započinje ranije.

VUČIĆI - PRINOVE U VELIKOJ OBITELJI

Razdoblje trudnoće u vukova traje oko 63 dana. Vučići dolaze na svijet u travnju ili svibnju. U leglu obično bude 4 do 6 vučića, a svaki teži oko pola kilograma. Vučica svoju mladunčad donosi u jazbine i vučići tamo provedu svojih prvih 6 do 8 tjedana života. Vučići dolaze na svijet slijepi i gluhi i u prvim tjednima zahtijevaju konstantnu majčinu njegu. Nakon dva tjedna, oči im se otvore, nakon tri tjedna mogu čuti i hodati i počinju se hraniti čvrstom hranom. Kad navrše mjesec dana napokon mogu upoznati ostale članove čopora.
Za mladunčad se osim majke brinu i svi ostali članovi čopora koji su pretežito svi rodbinski povezani. Kad napune 8 tjedana vučići izlaze iz jazbine u težak svijet koji ih očekuje.
Vukovi su nadasve brižni roditelji. Dok ženka čuva u jazbini malešne mladunce mužjak vjerno obavlja svoju očinsku dužnost, neprestano donoseći hranu u jazbinu za majku i vučiće.

IZLAZAK IZ JAZBINE

Nakon tri tjedna vučići izlaze iz jazbine, brižna je vučica cijelo vrijeme uz njih. Po izlasku iz jazbine o vučićima se brine cijeli čopor. Njihove tete i stričevi zbližavaju se sa mladuncima hraneći ih i čuvajući ih zajedno sa roditeljima.
Sve do dobi od dva mjeseca mladi se vučići hrane prislanjajući svoja usta ustima odraslih, u znak dobrodošlice u čopor njihove tete i stričevi za njih povraćaju meso.

Nakon što navrše devet tjedana čopor se seli sa područja na kojem je bio brlog na područje gdje se vučići mogu sigurno igrati dok ostatak čopora lovi.
Kroz igru mladunci vježbaju vještine koje će im biti jako važne u njihovom životu, poput skakanja, borbe i potjere. Čak ponekad u igri napadnu i starije članove čopora koji njihove vratolomije dobrodušno podnose. Već od malih nogu među njima se uspostavlja hijerarhijska struktura i po njihovom ponašanju može se primijetiti borba za međusobnom dominacijom.
Vučići ostaju sa svojim roditeljima barem prvu godinu dana kada nauče sve potrebne vještine za preživljavanje, i onu najvažniju za njihov opstanak - lov.


NOVI POČETAK

U drugoj godini života kada njihovi roditelji podižu nove mladunce, sada već odrasli vukovi mogu to vrijeme provesti sa ostatkom čopora ili lutajući sami.

Često se, ukoliko su proveli svoje drugo ljeto sami, u jesen vraćaju u čopor da zajedno sa obitelji provedu zimu. Kad navrše drugu godinu te dostignu spolnu zrelost, mnogi od njih će napustiti čopor (svoju obitelj) i svoje područje i krenuti u potragu za životnom družicom s kojom će zasnovati obitelj. Ukoliko je pronađu, "samoproglašeni" alfa par će zajednički osnovati čopor i potražiti svoj teritorij.

Nisu svi vučići sretni da dožive taj trenutak kada napuštaju svoj dom i kreću u svijet potražiti svoju životnu družicu. Biolozi su utvrdili da samo jedan ili dva vučića od petero rođenih doživi do dobi od 10 mjeseci, i samo polovica tih koji ostanu napune svoju drugu godinu života. razloga za ovakav visok postotak mortaliteta među mladunčadi ima nekoliko: glad, bolesti i sirovi uvjeti života, ali često i neprijateljski nastrojena okolina (čovjek), uzrok je velikoj smrtnosti mladih vučića.
Najduža životna dob koju vukovi mogu doseći iznosi 16 godina, ali mnogi ne dožive ni sedam godina života.